Temeljne suprotnosti između Maharishija i Kršćanstva

Ovo je pastoralni dokument iz 1984. godine Kardinala Jamie Sina, nadbiskupa Manile, o nekim doktrinalnim aspektima Maharishijeve tehnologije ujedinjenog polja, donešen nakon konzultacija s teološkim stručnjacima.

Maharishijeva doktrina i učenje o (1) Bogu, (2) čovjeku, (3) putu prema Bogu, (4) bolu i trpljenju i (5) grijehu je u suprotnosti s Kršćanskim naukom.

1. Bog Maharishija je neosoban, dok je Bog koji se objavljuje u kršćanskoj objavi osobni Bog koji voli svakog čovjeka na osobit način.

Time što negira da je Stvoritelj svemoćan, i poučava "Sve je jedno", Maharishi uklanja razliku između Stvoritelja i stvorenja. Ovo direktno vodi ili je jednako panteizmu.

Mantre, koje je Maharishi davao svojim sljedbenicima, su u najčešćem slučaju zazivi hinduističkih bogova, a time i nijekanje da je Bog jedan odnosno promicanje mnogoboštva.

2. Smatra se da čovjek u stanju postići bezgranično savršenstvo, i da pomoću transcendentalne meditacije prakticirane na Maharishijev način, može biti potpuno oslobođen boli i trpljenja. Isto tako se tvrdi da čovjek pomoću TM može naći rješenja za sve ljudske probleme od kontrole elemenata do postizanja neuništivosti i besmrtnosti.

Dvije neistine, između ostalog, jasno se vide u ovoj doktrini: (a) ona ne prihvaća besmrtnost duše niti život poslije smrti kao nešto što pripada naravi duše; (b) u potpunosti negira postojanje istočnog grijeha, koji je Kršćanska dogma, te posljedica koje on ima na stvarni život.

3. Put prema Bogu je za Maharishija transcendentalna meditacija kako ju on shvaća, u skladu s njegovim knjigama i njegovim sljedbenicima, i naučava se da je TM jedini put prema Bogu.

U ovim tvrdnjama i opet se kriju dvije neistine: zloupotreba imena TM koje se koristi kao da je TM par excellence, jedina istinita (postoji Kršćanski misticizam, autori čak govore i o hinduističkom i budističkom misticizmu, a također postoji i za-zen metoda meditacije); i (b) put prema Bogu u sadašnjoj ekonomiji spasenja je za sve put križa tako dugo dok smo hodočasnici, kao što je Krist osobno propovijedao i kako se prihvaća u Kršćanskom učenju i životu. Heroizam trpljenja Kršćanskih vjernika s najvećom hrabrošću i dostojanstvom izgleda da nedostaje u Maharishijevom putu prema Bogu.

Ono što je implicitno sadržano u Maharishijevom pristupu trpljenju je odbacivanje otkupiteljske vrijednosti trpljenja i postojanja Krista kao Otkupitelja. U stvari, Maharishi u svojoj knjizi, Meditacije Maharishi Mahesh Yogija, eksplicitno piše: "Ja mislim da Krist nikad nije trpio ili da je uopće mogao trpjeti." (ova izjava je često ponavljana od Maharishijevih sljedbenika).

5. Grijeh. Maharishi pokušava ignorirati postojanje grijeha. U tome Maharishi slijedi vedska učenja koja karakteriziraju grijeh kao pitanje tijela, i nemaju nikakve veze s duhom ili dušom čovjeka. Cijela koncepcija "grijeha", ako se implicitno i prihvaća, smatra se kao nešto izvanjsko i legalističko. Nedostaje pravi osjećaj za slobodu i odgovornost a posljedice grijeha su predmeti rituala, mantri i TM. Nema unutranjeg obraćenja, nego prije manipulativno korištenje TM da se dobije sloboda.

U temeljima ove koncepcije i pristupa je koncepcija Boga, čovjeka, puta prema Bogu, boli i trpljenja kako je prethodno objašnjeno. S ove točke gledišta, osoba ne može biti Kršćanin i ujedno sljedbenik Maharishija.

6. Što se tiče TM ona se može smatrati doktrinom (sadržajem) ili tehnikom (metodom). S ove točke gledišta ova doktrina je neprihvatljiva za Katolike, ali i za Kršćane općenito. Što se tiče TM kao tehnike, kao što ju prezentira Maharishi grupa, ona je neprihvatljiva zbog intrističkih veza s doktrinom ("mantre" i točke 1 i 2).

Ovu vrstu TM treba razlikovati od različitih oblika molitve koje su u skladu s orijentalnim religijskim stavovima, od kojih neke mogu biti prihvatljive, čak i korisne, ako se ispravno provjeravaju i koriste. TM, onako kako ju predlaže Maharishi i njegovi sljedbenici, je može se reći ipak prilično riskantna. Ona ne postaje otkupljenje nego bijeg. Njezin neizbježan rezultat, u kontekstu Maharishijeve doktrine, jest da savjest postaje manje osjetljiva zbog toga što ne pokušava otkloniti krivnju i stvarni nered, nego samo njezine simptome i prateći nemir.